Treća nedjelja došašća: Dan Caritasa, 11. prosinca 2016.

Dragi prijatelji i dobročinitelja Caritasa!

Tijekom Godine Božjeg milosrđa razmišljali smo o tjelesnim djelima milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesnika pohoditi, utamničenika osloboditi i umrloga pokopati. U središtu su bila i duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika ukoriti, žalosna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu podnositi, za žive i mrtve Boga moliti. Na sve to Isus nas posebno upućuje kada govori o Posljednjem sudu, a što nam zapisa sv. Matej (usp. Mt 25,31-46). Prije nego zakoračimo u vječnost valja nam na ta pitanja i odgovoriti.

Na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, suzaštitnica Vrhbosanske nadbiskupije, 8. prosinca 2017. započet će pastoralno-liturgijska godina pod nazivom: „Put vrhbosanske Crkve s laicima“. Ova godina posvećena laicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji završit će na spomenutu svetkovinu 2017. godine. Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je, 24. studenog 2016. župama i institucijama Vrhbosanske nadbiskupije Okružno pismo prigodom početka pastoralno-liturgijske godine Put vrhbosanske Crkve s laicima pod naslovom: „Idite i vi u moj vinograd“ (Mt 20, 3-4) koje prenosimo u cijelosti:

Na prvu nedjelju došašća smo zapalili jednu svijeću na adventskom vijencu. To je jedno malo svjetlo koje stoji nasuprot mučnom i tamnom svijetu. Palimo to svjetlo na svijeći jer smo ljudi nade, jer smo ljudi čija se vjera očituje u iščekivanju i spremnosti za dolazak našeg Gospodina. On je naš gospodar, naš Bog, naš spasitelj i trebali bismo uvijek biti spremni za njega. Njega čekamo kao što sluge čekaju gospodara, ali možda je ljepša slika djece koja čekaju svoga oca, zaručnice koja čeka svoga zaručnika, izgubljene ovce koja se nada svome pastiru jer u nemoći čekamo onoga koji će nam pomoći. Zato je naše iščekivanje vrijeme radosti. Tu radost lijepo izražava himan monastičke liturgije: Gledaj! Vladar zemlje će doći, Gospodin koji će s nas skinuti teško breme sužanjstva. Gospodin će doći brzo, neće zakasniti. Gospodin će rasvijetliti i najtamnija područja. Moramo prepoznati tu žurnost u malenom plamenu naše svijeće. Upalili smo svijeću jer znamo da je Kristov dolazak povezan s našim trudom oko izgradnje kraljevstva nebeskog. Zapaliti svijeću, nahraniti gladnoga, pohoditi bolesnoga, pomiriti zaraćene, moliti za obraćenje, pozdraviti usamljene i zaboravljene radeći sve to požurujemo njegov dolazak. (Anđelko Katanec)

Političke interese moguće je pobijediti jedino dajući važnost susretima i odnosima među vjerskim liderima kako bi pokazali svijetu da vjera nije bila razlog ratu, nego politički projekti – Nema pomirenja među zaraćenim stranama ako se istini ne pogleda u oči. Taj se proces pomirenja, praštanja i obraćenja te povjerenja među narodima Crkva jedino može ostvariti kroz povjerenje u Boga, istaknuo je kardinal Puljić u izlaganju o inicijativama mira i solidarnosti Crkve u BiH

Vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić 21. studenoga održao je predavanje na Papinskom institutu Santa Maria dell’Anima u Rimu na temu: Inicijative mira i solidarnosti Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini. Od ratnog iskustva rata (1991-1995) do danas (Le iniziative di pace e di solidarieta della Chiesa cattolica in Bosnia ed Erzegovina. Dall’esperienza di guerra (1991-1995) fino ad oggi).

Adventske zornice imaju neku posebnu draž. Jedni kažu da jedva čekaju da pođu na tu ranu jutarnju euharistiju, da se tamo raspjevaju i da se u ranu zoru nekako duhovno osvježeni vraćaju kući. Drugi pak kažu da im je teško misliti na te dane, jer bi htjeli svaki dan prisustvovati zornicama, a ipak je teško rano ustajati svaki dan.

Vjernici u gradu često ne znaju što zornice znače. Oni rano ustaju, nose djecu u vrtić, odlaze na posao, i tko da još misli na svoju religioznu dimenziju u rano jutro. Živimo u stalnoj izmjeni dana i noći. Čini nam se kao da danju živimo, a noću zamremo. Duže ćeš živjeti ako manje spavaš, kažu ljudi. Noć je mračna, ona je pogodna za lopove, kradljivce i zasjede i čovjek je se boji. Danju slobodno hodamo, svi smo na ulicama, svi radimo, danju se sve vidi.

Cijenjeni hrvatski branitelji, osobito branitelji Vukovara, dragi članovi obitelji poginulih i stradalih u ratu protiv Hrvatske, preuzvišeni apostolski nuncije, draga subraćo u biskupskoj i svećeničkoj službi, poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, poštovani predstavnici državnih, županijskih i gradskih vlasti, cijenjeni predstavnici hrvatske vojske i policije, dragi hodočasnici, braćo i sestre!

1. Sabrani smo na Memorijalnom groblju u spomenu na događaje prije dvadeset i pet godina koji su ispunjeni neizrecivom tajnom zla. Toliko nam toga ovdje dolazi u misli i dotiče nam srce, dok svatko od nas na svoj način proživljava i bol i ponos, ljubav prema domovini i pitanja o budućnosti, svoju vjeru i pouzdanje u Boga.
Naš hod u procesiji kroz Vukovar, hod koji je u mislima spajao slike života prije razaranja Grada, slike gaženja ljudskosti te izrugivanje pravde tijekom i nakon rata, slike lica ljudi koji su sačuvali lice Vukovara i onda kada su i suze od boli presušile. Taj je naš hod spojio sve hrvatske krajeve i ljude diljem domovine i svijeta, korake branitelja i novi naraštaj kojemu prenosimo vrijednost spomena.
Danas smo u Vukovaru, na važan spomendan za hrvatsku državu, okupljeni u narodnom zajedništvu u ovoj učionici Života. Kao kršćanski vjernici dionici smo ljubavi u Isusu Kristu, pobjedniku nad smrću po uskrsnuću, koji nas zemaljske putnike povezuje s našom pokojnom braćom i sestrama u vječnosti.