Nerođena djeca živa pod krilom majki, najnevinija su živa bića koja treba čuvati svim snagama i mogućnostima. Gospodin Bog je začetnik i otac svakog života koji surađuje s roditeljima u stvaranju novih ljudi. Sin Božji, jedno s njime u svemu, utjelovio se, uzeo je ljudsko tijelo i rodio od Blažene Djevice Marije. To je otajstvo koje slavimo u blagdanu Božića. I on, Isus, je živio u majčinoj utrobi. Ta nam činjenica osvjetljava shvaćanje da svako začeto dijete ima puno ljudsko dostojanstvo od trenutka začeća i da ga treba braniti kao najvrednije dobro. Mi u došašću čekamo Isusovo rođenje. On je, na neki način, u ovom vremenu nerođeno dijete koje radosno čekamo, pripremajući mu svoja srca kao dom u kojem će prebivati. Njegov je Otac naš stvoritelj, a prihvatio je biti i Otac svih ljudi. Svi su ljudi, pa i oni još nerođeni, Božja djeca. Dobro je zato i u ovom kontekstu otvoriti oči i obratiti pažnju na izvana nevidljivi život koji majke čuvaju za vrijeme trudnoće. U tim životima malene djece skriva se, otkriva i objavljuje tajna života, čudo stvaranja i dar Božje ljubavi prema ljudima. (Anđelko Katanec)

Prva nedjelja došašća donosi poruku pokore, molitve i dobrih djela. Druga nedjelja zove se Ditići, Djetići. Tada su u prvome planu djeca koju treba otkupljivati darovima s popratnom poukom o posluhu i dobroti u životu. Kod nas je Treća nedjelja došašća značajna, jer je ona proglašena Nedjeljom Caritasa, što se uklapa u adventsku i božićnu darežljivost onima kojima smo kao braća i sestre dužni pomoći. To je naša kršćanska socijalna osjetljivost. Inače Treća nedjelja nosi naslov Materice, što znači da posebnu pozornost moramo posvetiti majkama i ženama. Na ovu nedjelju imamo materinsko načelo, a ono je ljubav. Ideja Caritasa tako se izvrsno poklapa s materinstvom. Četvrta nedjelja došašća posvećena je očevima naših obitelji i zove se u narodnoj tradiciji Očići. Na Badnji dan sjećamo se prvoga roditeljskog para Adama i Eve, a odmah sutradan na Božić dominiraju našom sviješću novi Adam i nova Eva, tj. Gospa Majka i Isus Adam! Svake nedjelje došašća, na adventskom vijencu pali se po jedna svijeća više. Četiri svijeće simboliziraju godišnja doba: zimu, proljeće, ljeto i jesen, zatim razdoblja Božjih zahvata u povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Njihov plameni kliktaj najava je božićne radosti i sreće. (Anđelko Katanec)

Na blagdan svetog Nikole 06. 12. 2016. u župi Srca Marijina u Skopaljskoj Gračaniciu jutarnjim satima nakon završetka Svete mise zornice sveti Nikola obradovao je najmlađe župljane koji redovito svako jutro dolaze na Svete mise zornice. Iako ove godine dolazak svetog Nikola nije bio najavljen, veliki je broj mališana bio prisutan na Svetoj misi. Sveti Nikola ostao je iznenađen da veliki broj djece koji redovito dolazi na Svete mise zornice svako jutro.

Dolazak svetog Nikole bio je iznenađenje ali i nagrada za djecu koja su se uvjerila da se trud i žrtva isplati. Sveti Nikola je darovao mališane paketićima. Inače u ovoj župi u svakom pogledu se može vidjeti aktivnost djece i mladih, posebno kada se radi o ministriranju, čitanju misnih čitanja, pjevanju itd.

Kao i prethodnih godina i ove godine organizaciju svetog Nikole u ovoj župi pomogla je tvrtka Zvečevo i gosp. Krunoslav (Perice) Alvir iz Bistrice, koji je darovao slatkiše za najmlađe u ovoj župi. Svako jutro mališani koji sudjeluju na Svetim misama zornicama nakon mise uživaju uz čaj i slatkiše, koje je također darovala tvrtka Zvečevo. Nakon čaja po mališane dolazi autobus koji ih odvozi u školu. 

Fotografije FOTO VIDEO BORO

Slike pogledajte OVDJE

Mesija nam je jako blizu, i u ovim danima došašća pripravljamo se kako bismo ga primili na nov način kada dođe Božić. Isus nam posebno preporučuje u ovim danima: “Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se…” Svakoga dana susrećemo se s prijateljima, suradnicima, rođacima, izgubljenima upravo u onome što je najvažnije u njihovu životu. Osjećaju se nesposobnima ići prema Gospodinu i kao paralizirani posrću životnim putovima, jer su izgubili nadu. Na nama je da ih vodimo do skromne špilje u Betlehemu, tamo gdje će svatko pronaći smisao vlastitoga života. No, za to trebamo sami poznavati put: moramo posjedovati unutarnji život, osoban odnos s Isusom; mi prvi moramo poboljšati ono što i naši prijatelji trebaju popraviti i moramo gajiti čvrstu nadu u nadnaravna sredstva.

Na mnogo se mjesta i na mnogo načina govorilo o različitim dolascima Gospodnjim. Kroz vrijeme došašća mi si uvijek iznova posvješćujemo Božju blizinu razmatrajući prošlu, sadašnju i buduću dimenziju Isusova dolaska. Isus je riječ Božja po kojoj je stvoren svijet. On je, zatim, došao k nama u Betlehemu kao čovjek nama u svemu jednak – osim u tome što je u svemu vjerno izvršio volju Božju. Isus je ubijen, no nakon smrti na križu, on je uskrsnuo i kao takav je po svome Svetom Duhu prisutan u svijetu danas, no mi ga još uvijek očekujemo u njegovom tzv. drugom dolasku. Dakle, Isus je već došao, on je ovdje i on dolazi. Već je došao, tu je, ali još nismo dočekali konačan susret s njime.

Isus je uvijek isti, a uvijek nov jer po njemu Bog Otac neprestano stvara sve novo. Prvo djelo stvaranja učinio je u prošlosti Bog sam, no sada, dok se stvara nova zemlja, Bog želi i našu suradnju. Tako dana možemo reći da Bog Otac djeluje i stvara po Bogu Sinu Isusu Kristu, a Isus djeluje i stvara po nama. On je danas na svijetu na čudesan način prisutan preko ljudi. Mi smo udovi njegova tijela i zato ćemo, ukoliko smo zaista i bili njegove proširene ruke, kada dođe u budućnosti, moći prepoznati sebe u njemu. (Anđelko Katanec)